субота, 28. јун 2008.

Idemo putem odbojkašica!


Ugledaćemo se na odbojkašice, želimo da i mi krenemo njihovim putem i osvajamo medalje na velikim takmičenjima. Odbojkašice su sinonim za ženski sport u Srbiji i volela bih da im se i mi pridružimo. Zvučaće stereotipno, ali zaista, san svakog sportiste su Olimpijske igre, pa još ona ceremonija otvaranja, ma neka traje koliko hoće, samo da stignemo tamo i osetimo tu atmosferu - kaže Andrea Lekić, reprezentativka Srbije u rukometu.
- Teško je sada predvideti šta ćemo mi uraditi u decembru na Evropskom prvenstvu, jer će po medalju doći najjače selekcije poput Danske, svetskih šampionki Rusije. Zato nam je žreb veoma bitan, izvlačenje grupa biće kroz mesec dana i molimo se bogu da ne dobijemo najteže rivale - kaže 20-godišnji srednji bek slovenačkog Krima.
Andrea se ne plaši se nikog, nijedne selekcije, jer je svesna kvaliteta našeg tima.
- Devojke su mlade, neke prvi put igraju za reprezentaciju i zato smatram da bi bilo dovoljno i da prođemo grupu. Trebalo bi da se orjentišemo na Olimpijske igre u Londonu 2012, do tada će se ekipa uigrati, bićemo starije i daleko iskusnije igračice. A to je u ovom sportu veoma bitno.
Rukomet se prethodnih godina dosta promenio, igra se modernije i brže, bar je u Evropi tako.
- Kod njih nema čekanja, odmah se igra „brz centar“. To znači da po primanju gola odmah se kreće u kontranapad, ne čeka se da se protivnik vrati ili izvrše izmene. To je ono što nedostaje našem rukometu, dok mi smislimo šta ćemo, kako ćemo, lopta nam je već iza leđa. Ni ja o tome nisam ništa znala dok nisam otišla u Sloveniju, tamo se forsira ta „zapadna“ igra, trčanje i samo trčanje. A tu nam je dobra kondicija preko potrebna.
Lekićeva je sa Krimom igrala u Ligi šampiona minule sezone, ali zbog povreda sedam igračica, tim iz Ljubljane nije imao velikog uspeha u tom takmičenju.
- Ali zato ćemo imati naredne sezone! Dobili smo program rada, satkan u knjigu debelu šest, sedam centimetara sa ilustrovanom svakom vežbom. Moramo da pišemo dnevnik aktivnosti svaki dan, da unesemo koliko i kada smo trenirali, koje vežbe smo radile, što nam je svima bilo pomalo čudno, ali sve ide u rok službe (smeh). Posle toliko povreda u prošloj sezoni, u klubu su veoma ozbiljno shvatili fizičku spremu.
Život profesionalnog sportiste zahteva poseban plan i program, oni nemaju mnogo vremena za izlaske, pa vole da se opuste za vreme pauze između sezona.
- Jedino tada i možemo da izađemo i ostanemo malo duže. U Sloveniji mi je lepo, stvarno su me super prihvatili i trude se da mi ispune svaku želju, a ono što je za svaku pohvalu su šoping molovi. U Ljubljani postoje sjajni tržni centri, da ne preteram, tri puta veći od „Delta sitija“ i za mali novac možete da se obučete od glave do pete. Ljubljana je raj za šoping, ali Slovenci jedva čekaju da dođu u Beograd i svrate na naše splavove.
Pored rukometa kojim je počela da se bavi u devetoj godini, Andrea je trenirala i karate, i košarku, pa čak i tenis.
- Pronašla sam se u rukometu, a najviše zahvaljujući sjajnoj generaciji Radničkog i Ceci Kitić. Tenis je i dalje moja ljubav, a Jelenu Janković, Novaka Đokovića, Anu Ivanović, Janka Tipsarevića i ostale pratim do duboko u noć. Koliko sam samo puta ostajala pored televizora do jutra i gledala njihove mečeve i posle dva, tri sata išla na trening... I Slovenci ih prate, čim me vide, odmah me pitaju šta su uradili, da li su pobedili. Nadam se da će imati uspeha na Vimbldonu, kao i na ostalim grend slem turnirima.

LIČNA KARTA
Ime i prezime: Andrea Lekić
Datum rođenja 06.09.1987 u Beogradu
Visina: 178 cm
Težina: 74 kg
Kubovi: ORK Beograd, Radnički, Knjaz Miloš, Krim

Uspešan student
Andrea Lekić, pored uspešne rukometne karijere, ima i jednu drugu - studentsku.
- Ne želim da zapostavim obrazovanje, druga godina sam Fakulteta za turizam na Univerzitetu „Singidunum“ i ovih dana spremam ispite. Malo sam se udaljila od knjige poslednjih meseci i zato sada moram malo više da zagrejem stolicu, zaista želim da diplomiram. Još nisam sigurna šta ću raditi kad završim igračku karijeru, ali znam da bih volela da ostanem u rukometu, a u kojoj funkciji, videćemo.

jun 2008

preuzeto sa www.blic.rs

среда, 11. јун 2008.

"Jače od svega!"


Rukometašice Srbije su pobedom nad Holandijom iskoristile svoju priliku da se vrate na evropsku scenu. Igrom, zalaganjem i fanatičnom borbenošću naterale su nas da verujemo u njih. Još jače nego ranije i to ovaj put sa razlogom. Dan posle utakmice koja je već otišla u istoriju razgovarali smo sa Andreom Lekić, predvodnicom novog talasa mladih srpskih rukometašica o kojima se priča. I pričaće se u godinama koje dolaze.
Dugo priželjkivan cilj je ostvaren. Kako si videla jučerašnju utakmicu?
-Najvažnije je da smo ostvarile smo ono što smo zacrtale, a to verovatno šira javnost nije očekivala od nas. Od samog početka smo verovale u ono što radimo, mada nismo mnogo osećale da i drugi imaju toliko poverenja u nas. Pokazale smo da onaj naš pozdrav „sve za jednu, jedna za sve" nije slučajnost i nismo uzalud govorile o odličnoj atmosferi u timu. Devojke koje su bile na terenu u poslednjih 10 minuta, kada je bilo najteže, pokazale su pravo lice koje naša ekipa poseduje.
Finiš utakmice doneo je mnogo neplaniranih uzbuđenja?
-Pre nekoliko dana nekim dragim ljudima sam obećala da neće biti stresa na utakmici, samo očigledno je da nismo uspeli u tome(smeh). To je ipak bilo najviše stresno za nas pa onda za sve druge. Mislim da smo se malo opustile posle onih 6 razlike, dobile dva isključenja i ušli smo u neizvestan finiš posle toga.
Šta ti je prošlo kroz misli kada su Holanđanke izjednačile?
-Imala sam veru u ekipu i tada. Pomislila sam i da jednom sreća i nas mora da pogleda. Nijednog momenta nisam pomislila da nećemo uspeti ako na to misliš. Mi se godinu dana pripremamo za odlazak na Evropsko prvenstvo i zaslužile smo da se to desi. Samo, mnogo je teže gledati sa klupe šta se dešava, lakše je kad si na terenu. Znam da su sve devojke koje su u tom trenutku bile na terenu pružile su svoj maksimum.
Za 20-tak minuta prvog poluvremena si sa šest golova izrešetala gol protivnika, ali si posle onog žestokog faula i pada na kraju poluvremena izgubila ritam?
-Istina da me povreda poremetila. Verovatno da posle toga i nisam mogla da nastavim u istom ritmu, ali najvažnije je da su devojke koje su nastavile umesto mene odradile to kako treba. Bilo bi nezasluženo da su one dobile, jer nijednog momenta nisu ni povele.
Kako se osećaš sada?
-Nisam uspela da dođem do lekara danas, imam malo problema sa disanjem i malo otežano gutam zbog udarca koji sam dobila, ali to su samo usputne tegobe(smeh). Sve će to da prođe, a ostaće samo ovaj dobar osećaj posle ostvarenja zacrtanog cilja.
Atmosfera u Zaječaru odavno nije viđena na rukometnoj utakmici. Navijači su bili konstantan igrač više za Srbiju.
-Nikad bolja atmosfera. Ne mogu da kažem da u Nišu nije bila takva atmosfera, bila je jednako sjajna, ali ovde je hala manja, publika je odmah tu, tako da je bilo mnogo napetije. Za razliku od prošle godine kada je možda bilo treme od naše publike, to sada nije bio slučaj. Pokazale smo to našom igrom i drago mi je zbog toga.
Kako ste proslavili plasman na Evropsko prvenstvo?
-Kad smo otišle iz hale, autobusom smo obišli tri kruga oko Zaječara. Vrata su bila otvorena svo vreme, glas smo počele da gubimo na utakmici, a bez glasa smo definitivno ostale u autobusu. Ljudi su nas pozdravljali i to je bio baš lepo. Zaječar je živeo za nas, za tu utakmicu od kada smo stigli i u svakom momentu nam je posvećivana maksimalna pažnja. Hvala im svima na tome, a mislim i da smo im se i mi odužili na pravi način. Posle toga smo nastavili slavlje u hotelu gde nas je sačekala živa muzika, što stvarno nismo očekivali, ali to je očigledno bilo iznenađenje za nas.
Posle svih problema koji su vas pratili, negativnih pojava i stresova, na terenu ste pokazale da ništa ne prepuštate slučaju.
-Pokazale smo da smo mnogo jače od svega. Od svih priča, od svih ljudi koje smo ostavili iza nas. Tako da mi i dalje gledamo samo sebe, a nadam se da ćemo pokazati tu jačinu i na Evropskom prvenstvu. Očigledno da smo iz svega izašle samo jače. Naučili smo i da ne obraćamo pažnju na dešavanja oko nas, već da gledamo isključivo šta se dešava u našem dvorištu.
Sada sledi zasluženi odmor?
-Pa ne baš sad(smeh). Ujutru putujem u Sloveniju, imam obaveze u svom klubu nekoliko dana i onda se vraćam na kraći odmor. Verovatno najkraći odmor ikada, ali navikla sam na profesionalne obaveze, pogotovo ove godine u Krimu. Znam da ću sledeću sezonu dočekati spremna jer dobijam plan i program po kome radim do prvih treninga i početka priprema za novu sezonu. Za sledeću sezonu imamo mladu ekipu, nadam se da ćemo imati malo sreće u žrebu za Ligu šampiona upravo zbog tog podatka. Nekog pritiska od strane kluba neće biti, tako da to može samo da proizvede pozitivan efekat i tako možda dođemo i do dobrog rezultata.
preuzeto sa www.balkan-handball.com
jun 2008

четвртак, 29. мај 2008.

Andrea za Žurnal: Kolektiv je naša snaga!

Stisni zube i igraj!


Najbolje rukometašice Srbije okupile su se na pripremama u Vrnjačkoj Banji gde se spremaju za utakmice sa Holandijom koje odlučuju o putniku na Evropsko prvenstvo. Juče su Srpkinje odigrale prvu od dve prijateljske utakmice sa reprezentacijom Makedonije i zabeležile prvu pobedu rezultatom 34-27. Po rečima srednjeg beka i glavnog pokretača igre naše reprezentacije, Andree Lekić, pobeda je došla u pravi čas jer su viđene neke nove pozitivne odlike u igri. Te odlike se ogledaju u čvrstoj veri u sopstvene mogućnosti, maksimalnoj borbenosti, evidentnom napredku u igri i još evidentnijem napredku na psihološkom planu.

Pobedili ste Makedoniju rezultatski dosta ubedljivo, kako je to izgledalo na terenu?

- Makedonke su vodile veći deo prvog poluvremena, ali nismo pustili da se njihova prednost poveća već smo borbenošću i motivom okrenuli rezultat u našu korist. Ova pobeda nas je sigurno podigla na psihološkom planu što nam je baš trebalo. Bitno je da smo povratili možda malo poljuljanu veru u sebe. Videli smo i neku novu odliku u našoj igri. Pre svega mislim da smo dosta napredovali na psihološkom planu, nismo pali posle njihovog vođstva od 5 razlike u prvom poluvremenu već smo se vratili posle tajm-auta i otišli na odmor sa +1 kod 17-16. U drugom poluvremenu im nijednog trenutka nismo dozvolili da se vrate u igru i imali smo to konstantno vođstvo od 4-5 golova. Pokazale smo i da nam borbenost nije strana i sigurno smo odigrale neuporedivo bolje nego kada smo igrali sa njima u Makedoniji na prošlom okupljanju.

Kako sada protiču pripreme, kakvi su vas uslovi sačekali u Vrnjačkoj Banji?

- Generalno svi uslovi su odlični, hala je fantastična, nemam reči. Najiskrenije, svaki put jedva čekam da uđem u bus i da krenemo na trening jer je atmosfera neviđeno pozitivna u svakom trenutku. Verovatno nam je dosta svega što se izdešavalo, pa je možda proradio i inat u nama. Mogli bi svi drugi u našem okruženju da se ugledaju na nas, da prestanu da pričaju o onima koji nisu tu, jer nama je sada potrebno da budemo jaki, okrenuti samo sebi, da mislimo i radimo pozitivno. I naravno da pobedimo Holandiju!

Ima li problema sa povredama, kako izdržavate još treninga posle napornih sezona u klubovima?

-Nemamo nekih većih povreda, svakoga prate neke sitnije i neka tako ostane. Samo da budemo zdrave. Kaća Tomašević je obnovila povredu lakta sad na utakmici, ali nadamo se da će se brzo oporaviti. Svi znamo zašto smo ovde, nema tu mesta za razmišljanje da li je nešto naporno ili ne. Naravno uvek ima sitnih povreda, ali bol je sastavni deo rukometa. Znam samo da smo rešile da stisnemo zube dok sve ne prođe, da damo svoj maksimum, pokažemo da možemo, prođemo Holandiju i onda odemo na odmor. Samo da se plasiramo na EP, ništa drugo nije važno i ničeg drugog se nećemo sećati.

Kako su se uklopile nove igračice?

-Jako je bitno što smo konkretno na ovoj utakmici omogućili da sve igračice imaju minutažu, a da se to nije odrazilo na rezultat. Sve igračice su se dobro uklopile, danas je recimo Jelena Trifunović odmah debitovala golom. Golmani su branili dobro, i Kaća dok nije obnovila povredu i Zlata koja je branila stvarno odlično do kraja. Ne mogu da kažem da neko nije odigrao dobro, sve devojke su odigrale i odradile ono što su trebale pa je i rezultat na kraju stvarno realan odnos dešavanja na terenu.

Na čemu inače najviše insistira selektor Dinčić?

- Trener nas ne forsira previše što nam odgovara, treninzi nisu previše naporni i imamo vremena za odmor što nam je svima više nego potrebno. Akcenat je na prostim rukometnim stvarima. Igramo slobodno, jednostavno i što je najvažnije imamo jako dobru komunikaciju. Nemamo sad neki preveliki broj akcija, ali i dalje radimo ono što smo radili i na predhodnim okupljanjima. Krenulo je na bolje, napredak se vidi. Što se tiče odbrane svako ima svoje zadatke i trudimo smo se da ih maksimalno odradimo. Uostalom to je i presudilo na današnjoj utakmici pogotovu u drugom poluvrenenu jer smo najveći broj golova postigli iz kontri i polukontri.

Ima li nekih novih informacija o sastavu Holandije?

-Slovenija za par dana igra sa Holandijom prijateljske utakmice pa ćemo od mojih saigračica iz Krima dobiti najsvežije i proverene informacije o njima, u kom sastavu nastupaju i tako te informacije koje će nam sigurno koristiti.

preuzeto sa: www.balkan-handball.com

maj 2008


недеља, 6. април 2008.

Krimovke osvojile Pokal Slovenije

Celje - Rokometašice Krima Mercatorja so v finalu zaključnega turnirja za pokal Slovenije v Celju premagale Celjske mesnine z 31:21 (14:12). V tekmi za tretje mesto je Mercator Tenzor Ptuj ugnal Olimpijo PLK z 32:22 (17:10). Krimovke so na sobotnem polfinalnem obračunu z mestnimi tekmicami iz Tivolija kazale vidne znake ranljivosti, ki so jih v današnjem finalu skušale izkoristiti bojevito razpoložene igralke iz mesta ob Savinji. Gostiteljice so absolutne kraljice slovenskih rokometnih igrišč prisilile k resni, zavzeti in odgovorni igri ter jim navkljub na koncu dokaj zanesljivi zmagi močno otežile pot do skupno 15. in desetega zaporednega zmagoslavja v domačem pokalnem tekmovanju.

Da je dolgoletnemu "ležernemu sprehajanju" po domači sceni odklenkalo, so ljubljanske veteranke spoznale v prvem polčasu, ko so jim mlade in motivirane Celjanke povzročile številne sive lase. Po desetih minutah so si gostiteljice z agresivno igro priigrale tri gole prednosti (5:2), Ljubljančanke pa so ostale brez Anje Frešer, ki so jo po grdem padcu na hrbet z nosili odnesli z igrišča.

Nekaj več življenja je v gostujočo igro vnesla "prihodnost" Krima, predvsem Andrea Lekić, ki si lasti največ zaslug za prvo vodstvo v 13. minuti (6:5). Do konca prvega polčasa se je v kultnem celjskem rokometnem hramu odvijal izenačen boj, na odmor pa so Ljubljančanke odšle s prednostjo dveh golov (14:12).

V drugem polčasu so Ljubljančanke uveljavile bogate izkušnje, predvsem pa daljšo klop. Že v 42. minuti so si priigrale pet golov prednosti (20:15), vnema Celjank pa je iz minute v minuto pojenjala. V nadaljevanju je gostujoči trener Uroš Bregar priložnost za igro ponudil vsem mlajšim igralkam, ki prednosti niso le obdržale, temveč so jo podvojile. Najvišja je znašala v 58. minuti, ko je bilo 30:19.



delo.si

понедељак, 28. јануар 2008.

Andrea Lekić : "Ne možemo da pretimo"!


Srednji bek reprezentacije Srbije i slovenačkog Krima Andrea Lekić sprema se da sa svojim klubom odmeri snage sa zagrebačkom Lokomotivom u Kupu Kupova. I Andreu Lekić ste izabrali u najbolju postavu srpskog rukometa u 2007 godini, a mi smo je pitali za komentar mečeva rukometašica sa Holandijom za odlazak na Evropsko prvenstvo.

Šta si prvo pomislila kad si saznala da smo dobili Holandiju?

-Da smo dobro prošle, ako pogledamo koga smo mogle da dobijemo. Dansku, na primer. Mada Holandija nije naivna reprezentacija. Iza sebe imaju peto mesto na svetu. Saigračica iz kluba, inače reprezentativka Hrvatske mi je rekla da su se prošle godine dosta namučile sa njima u kvalifikacijama.

Nisi igrala protiv Holandije, ali si ih gledala na turniru?

-Nisam igrala zbog povrede palca desne ruke. I sad nosim bandažu, nije mi palac još u funkciji. Samo da sve budemo zdrave. Vodile smo celu utakmicu, ali je došlo do opuštanja pred kraj i bilo je nerešeno. Koliko znam tada im nisu sve igračice bile tu. U suštini na tom turniru im je najjača strana bila leva. Najviše pogodaka je postigao levi bek.

Znači oprez je poželjan?

- Nismo u položaju da pretimo, tako da se sa jedne strane treba malo i pribojavati. Nemamo trenutno rezultate iza sebe, tako da nemamo ni prava na to. Dobro je, revanš je kod nas. Opet uz Nišlije će biti lakše, oni su najbolji navijači.

Bio je revanš u Nišu i prošle godine...misliš da se Poljska neće ponoviti?

- Istina, mada smo tada imale dosta tehničkih grešaka, što se neće ponoviti ove godine. Mislim i nadam se. Tada sam i ja imala veliku povredu. Napukao ligament i nisam smela ni slučajno da igram. Doktor mi je rekao, da si mi ćerka, noga mora u gips četiri nedelje. Ali ja mu nisam ćerka i stavila sam bandažu kao gips, skoro na ceo list i tako sam igrala. A opet bih isto uradila.
I isto onako se požrtvovano bacila na glavu, kao kada si se bacila za loptom na kraju prvog poluvremena...

- Neka se ja opet polomim, ali da mi prodjemo.

Iskačemo iz teme, ali ne možemo preskočiti činjenicu da si bila jedna od najstandardnijih u ekipi Krima u utakmicama Lige šampiona. Kako ti vidiš svoje igre?

-Zadovoljna sam, naravno bilo je dobrih i loših stvari, ali više boljih. Dosta sam igrala, iskustva imam više, to je sigurno. Posle srpskog rukometa prebacila sam se na moderniji, brži i to mi više odgovara.

I još moram da pitam, na koju foru ste dobili Zvezdu u Ljubljani?

-Verovatno većina misli da su nas pustile. Cela utakmica je bila egal. Stvarno smo se toliko borile i uspele smo. Zatvorile smo Poltoratskaju i to je bio ključ. One su malo sporije, iskoristile smo i to. Sve se složilo, dobre odbrane golmana, naš tempo sa puno trčanja i oproštaj od Lige šampiona pred domaćom publikom. Neverovatno navijanje. Bodre nas i kada gubimo. Autogrami po pola sata, grle nas posle utakmice, toliko vole klub.

www.balkan-handball.com

januar 2008

четвртак, 19. јул 2007.

Andrea Lekić zrela za podvige


»Prav zdaj začenjam vaje, da bom nared. S Čotarjem sva govorila po tekmi srbskega prvenstva. Všeč mi je bil njegov način razmišljanja. Opozoril me je, da nas čaka težko delo. Nanj sem pripravljena. V zadnjih dveh letih sem najbolj napredovala v telesni pripravljenosti, pridobila sem tudi dovolj mišične mase, zato verjamem, da bom kos izzivu,« je samozavestna še ne 20-letna Beograjčanka, ki je z dopusta v Riminiju prišla naravnost na fakulteto za turizem in opravila še zadnji izpit drugega letnika hotelirstva. V Ljubljano bo prispela 28. julija in nekaj dni pred začetkom priprav izkoristila za spoznavanje z mestom in stanovanjem.

Po slovesu Katalin Palinger, Katje Kurent Tatarovac in Rugile Kliukaite je v prvi ekipi Krima 21 igralk. Novinke Maja Zrnec, Urška Oven, Lina Krhlikar in Amra Pandžić prihajajo iz mlajših selekcij, Lekićeva tako kot Barbara Varlec sodi v kategorijo mladih okrepitev, od katerih se pričakuje takojšnji učinek. A mesto na levem zunanjem položaju si bo morala izboriti ob Nataši Derepasko in Gabrielli Kindl.

Kljub vsemu glavni cilj ostaja evropski vrh. "Vsekakor merimo na vrh v ligi prvakinj ali tik pod njega. Ekipa ima vse pogoje za to, da to uresniči. Proračun ostaja tak, kot je bil (od 1,5 do 2 milijona evrov) in to zadošča za vsa predvidena tekmovanja in pogodbe," je pojasnil predsednik Krima Peter Zavrl in poudaril, da je pogodba o generalnem sponzorstvu vezana na uspehe kluba: "Res je, pogodba je pogojena z uspehi. Vendar sem prepričan, da ekipa zmore zadovoljiti tiste cilje, ki jih pričakujemo, in da bomo še naprej sodelovali tudi kot generalni sponzor. Vse je v zmagovalni miselnosti. Samo zmage štejejo. Delni izgovor ob morebitnem neuspehu bo mogoč le v primeru, da bo ekipa enotna in imela pravi pristop. Igrati mora, kot se od nje pričakuje. Vsekakor si ne želimo menjavati trenerjev in strokovnega štaba. Vsaj ne prepogosto."
Ekipa bo po pripravah v Kranjski Gori nastopila tudi na treh pripravljalnih turnirjih. Že 24. in 25. avgusta bo odpotovala v Debrecen, kjer se bo pomerila tudi z ekipo nekdanje Krimove vratarke Luminite Dinu, 31. avgusta in 1. septembra bodo "krimovke" igrale v Koprivnici, kjer bodo nastopile še Podravka, Hypo in Budučnost, iste štiri ekipe pa se bodo merile tudi na vsakoletnem memorialu Vinka Kandije v Ljubljani (14. in 15. septembra).

Čotar je na priprave v Kranjsko Goro odpeljal vratarke Tatjano Alizar, Sergejo Stefanišin in Amro Pandžič, leva krila Tanjo Oder, Manuelo Hrnjič in Majo Zrnec, leve zunanje igralke Natalijo Derepasko, Gabriello Kindl inLino Krhlikar, srednje zunanje igralke Agnes Eszter Siti, Andreo Lekič in Tino Sotler, desne zunanje igralke Anjo Frešer, ki je tudi nova kapetanka ekipe, Marino Vergeljuk in Barbaro Varlec, desna krila Oleno Jacenko, Dijano Golubič in Neli Irman ter krožne napadalke Ljudmilo Bodnjevo, Anjo Argenti in Uršo Oven.

delo.si